Prezentacija grada Bijeljine
Bijeljina lezi u sjeveroistocnom dijelu republike Bosne i
Hercegovine.
Bijeljina je bila jedan divan grad,
smjesten u sred Semberske ravnice koju grle
dvije rijeke, studena Drina i
siroka Sava, a za ledjima prkosna Majevica.
Grad se pominje jos u XV vijeku, a pod sadasnjim imenom od 1643 godine.
Jos od davnih vremena Bijeljina je bila jedna velika raskrsnica koja je spajala
sjeverni sa juznim dijelom nekadasnje Jugoslavije.
Danas ovuda prolaze mnogi magistralni pravci koji vezuju Vojvodinu sa BiH
i Dalmacijom na jednoj i Srbiju sa susjednom Hrvatskom na drugoj strani.
Asvaltne ceste su danas vrlo cesta pojava u cijeloj Semberiji i sve to vodi ka
zakljucku da prasnjavih dzada i kaldrma gotovo i nema. Samo za sat voznje
stize se do Tuzle ili Zvornika, a samo dva sata na tockovima grad dijeli od
nekadasnje prestolnice Beograda.
Prema popisu iz 1981 na podrucju opstine Bijeljina je zivjelo oko 93 000
stanovnika, a usamom gradu 31 000, dok popisi iz 1991 nisu jos uvijek
dostupni.
Bijeljina je jedan vrlo lijep grad sa mnogim sirokim ulicama
i divnim
prostranim i naravno veoma urednim parkovima, trgovinama, velikom,
modernom robnom kucom, kulturnim ustanovama i brojnim osnovnim i
srednjim
skolama.
U samom centru toga
prelijepoga grada nalazi se i savremeno locirana,
veoma dobro uredjena i
odrzavana gradska zelena pijaca. Svojim
prisustvom na toj lokaciji gradu
daje i poseban sarm jer je smjestena u cetvrti
koja je sa mnogim zanatskim i drugim uslugama, i mnogobrojnim buticima
zamijenila staru carsiju koja vise ne postoji.
Na zelenoj pijaci se svakoga dana a posebno Utorkom i Petkom okupi mnogo
svijeta iz 67 veoma bogatih i vrlo lijepih semberskih sela, ali i iz Srema,
Macve, Podrinja, iz Makedonije, od Smedereva i mnogih drugih krajeva,
nudeci bogat izbor svih poljoprivrednih proizvoda po vrlo pristupacnim
cijenama.
Grad je veoma dobro saobracajno povezan sa svim okolnjim i mnogim
udaljenijim mjestima, i svu odgovornost za prevoz robe i putnika na cijeloj
povrsini Bijeljinske i Ugljevicke opstine snosi Radna Organizacija Semberija
Transport koja pored sve veoma uspjesne djelatnosti ima nekoliko turistickih
agencija u gradu, preko kojih se mogu u svako doba rezervisati sve
autobusne, vozne, avionske kao i brodske karte, a moguce je naravno
rezervisati i smjestaj u hotelima ili motelima.
Jedna od glavnih i ujedno najljepsih atrakcija cijeloga grada jeste divni,
veoma veliki trg Oslobodjenja, kojega je slavni Semberski
pisac Rodoljub
Colakovic poredio sa najvecim Evropskim metropolama.
Na trgu se nalaze
mnogobrojni drustveni kao i privatni objekti od velikoga
znacaja za cijelu
opstinu.

Najveca i ujedno najljepsa jeste zgrada
Skupstine Opstina
Bijeljina, koja sa svojim ocaravajucim izgledom fascinira i
prkosno stoji.
Ispred te zgrade nalazio se spomenik posvecen mnogobrojnim
palim borcima tokom
drugog svijetskog rata, ali nakon promijene vlasti pocetkom 1992 godine,
spomenik je dobio novi izgled i danas se tu
nalazi ogromna statua Kralja I
Petra Karadjordjevica.

Ali uprkos svim
promjenama, cijeli trg ne mijenja svoj
krasni izgled.
Odmah pored zgrade opstine nalazi se lijepo zdanje
nedavno adaptirane
zgrade muzeja Semberije. Unutar zgrade sve odise
bogatim sadrzajima o
davnoj i bliskoj proslosti ozivljavajuci staru sliku
ovog kraja. Sa 90 izlozbi
u toku 10 godina i sa preko 500 000 posjetilaca,
ovaj muzej je kroz zanimljiv
i atraktivan dozivljaj svojevrsna skola za
masovno obrazovanje i upoznavanje
kulturne bastine. U muzeju je moguce
pogledati stalne postavke arheoloskih
nalaza sa tla Semberije, i naravno
veoma bogatu i vrijednu etnolosku zbirku
pod nazivom "Zivot i kultura naroda
Semberije".
Odmah na suprot muzeju Semberije, na istom divnom trgu sa
mnogo zelenila
i mnogo razlicitih vrsta prelijepog cvijeca nalazi se novoizgradjeni
objekat
narodne biblioteke "Filip Visnjic", koja djeluje vec punih 65 godina.
Ovu
biblioteku sa preko 100 000 knjiga karakterise oko 30 pokretnih
biblioteka,
koje odsluzuju sva naselja u opstini te otvorene brojne seoske
biblioteke.
U centralnom dijelu grada se takodje nalazi veoma
veliki, dobro uredjen i pun
zelenisa gradski park, koji je inace bio jedan
od najljepsih parkova u cijeloj
republici BiH. U parku su se nalazili mnogi
spomenici posveceni veoma
poznatim piscima i borcima sa podrucja Semberije,
a park je uvijek bio spreman
ponuditi sve cari prelijepe i dragocijene
prirode svim njenim obozavateljima
na putu do gradske bolnice.

Samo tri kilometra na udaljenosti od gradske jezgre nalazio se nekada
motel
"Obrijez" koji je sa svojim atraktivnim izgledom na vrlo lijepom
mjestu
privlacio paznju putnika koji su bili na putu prema Tuzli, Sarajevu
ili
Jadranskom moru. Pored usluga u raznim jelima i picu, motel je
takodje
nudio i smjestaj za sve one koji su zeljeli uzivati u carima
prelijepe
podmajevicke prirode sa pogledom na cijeli grad.
Na rijeci Drini sest kilometara daleko od
Bijeljine nalazi se Bijeljinska plaza.
U samoj blizini nalazi se i motel
Drina u Amajlijama gdje je moguce poruciti
mnoge specijalitete napr:
meso i hljeb ispod peke.

Tu u dugom pojasu
pored Drine bogatom sumom u miru i ljepoti nedirnute
prirode bilo je pravo
zadovoljstvo odmarati se i ko voli baviti se sportskim
ribolovom. Drina
lijepa i surova u gornjem dijelu toka ovdje se pripitomila.
U toku ljeta
kada temperatura obicno prelazi trideset stepeni, ljudi su razapinjali
ovdje
satore na sve strane i uzivali u blagodeti prirode.
U veoma ljupkom
naselju Dvorovi, na putu prema Beogradu, udaljenom
samo sest kilometara od
grada, nalazio se banjsko rekreativni centar. Tu je
prilikom geo
istrazivanja umjesto nafte siknula termo mineralna voda sa
dubine od 1205 m,
i vec cetrdeset godina nesmanjeno izlazi na povrsinu sa
temeraturom od
sedamdeset i cetiri stepena. Nakon potpune analize,
utvrdjena je kompletna,
veoma znacajna vrijednost vode, i to je danas banja u
kojoj se sa uspjehom
lijece mnogobrojne bolesti.
U sklopu banje za lijecenje nalazi se i
veliki olimpijski bazen za rekreaciju,
punjen prirodnom i termomineralnom
vodom.

Smijestaj svih gostiju je
obezbijedjen u veoma lijepim, privatnim
kucama sa visokim stepenom
urednosti, a ishrana u privatnim kucama ili u
banjskim restoranima.
Dvadeset kilometara daleko od Bijeljine preko
rijecice Modran, na putu
prema Tuzli lezi druga terasa podmajevice koja sa
svojim prelijepim
izgledom i mnogobrojnim krajolicima sa brezuljcima i
velikim zelenim
sumama, i proplancima zaustavlja dah kod svih posmatraca.
U tom divnom
predjelu lijepe planine Majevice nalazi se selo Donja Trnova
koja je
nezvanicno muzej pod otvorenim nebom Semberije i Podmajevice.
O tom
malom selu je odusevljeno pisao poznati pisac Milorad Panic Surak u
svojoj
knjizi o slijepom guslaru Filipu Visnjicu cije ime nosi vec pomenuta
gradska
narodna biblioteka, i cije je to rodno selo. Ovdje je takodje bilo
smjesteno i
memorijalno partizansko groblje boraca iz svih krajeva bivse
Jugoslavije sa
spomen plocama i imenima preko tri hiljade palih. Na
najljepsem mjestu
uzdizao se spomenik koji jr simbolizirao prelaz 15 000
boraca iz Vojvodine preko
Save u Bosnu.

Nedaleko je bila i kuca u kojoj su
1943 stampana prva dva broja
ratnog lista "Oslobodjenje".
Samo dvanaest kilometara juzno od Bijeljine nalazi se mjesto Janja,
koja se
sa svojih dvanaest hiljada stanovnika uspijesno orijentisala na
razvoj turizma,
cemu je svakako pomagala i rijeka Drina samo kilometar
daleko.
Zahvaljujuci nepozeljnim ratnim odnosima
pocetkom 1992
godine, skoro cijelokupno podrucje grada Bijeljine je promijenilo
strukturu
svoga stanovnistva, i danas je vecina gradskog
stanovnistva rasuta po
cijelom svijetu, a ja urednik ove stranice sam samo
jedan od njih.
Gotovo sve informacije o gradu
Bijeljini su uzete iz programa o Semberiji i Bijeljini iz 1982 iz velike
arkive televizije Sarajevo koja sada funkcionise kao sastavni dio Radio
Televizije Bosne i Hercegovine.
|
Ova stranica je izradjena u maju 1997 i poslijednji put obradjena u maju 1998
M.E.B.