Kulturni kutak

Tuga moja svakim danom sve je dublja

Nade moje sve slabije jesu

Patnja neka tiha

koju sam sa sobom djelim

vec odavno gusi me i tisti.

Svakim danom gubim nadu

da moje ce tjelo mira naci

negdje dole

u mezarskom hladu.

Iz sjecanja Travnika mi slika blijedi

Svakim danom sve slabije

zubor Bosne, Bune Neretve ja cujem

Sjecanjima cini mi se vec odavno ja se trujem.

Most mostarski

Sebilj bascarsijski

Dzamije i tekije

tespihi i tepsije

iz misli mi nestaju i blijede

kako vr'jeme mene u tudjini

satire i jede.

Svakim danom pitam se i mislim

je li sudba moja svoju zadnju rekla

il' je nadi jos nadati se.

Ostati il' vratit' se ?

Ni Hamletska dilema bila veca nije.

Ne znam.

Odluka je teska.

Moje t'jelo svojoj zemlji hoce.

Kandilja oci su mi zeljne

Usta moja zedj za vodom Plavom vec odavno pati

Ne znam. Ici il' ostati ?

More mene i mezari i nisani stoljetni i b'jeli

doc'ce casak sto sa njima mora da se d'jeli.

Ovdje dugo trave ne vidjeh ja rosne

nit' u vjetru ikad sluhnuh sevdah moje Bosne.

Ne znam.

Mozda odmah k njoj bih

kad bih znao

da jos uvjek one stare Bosne ima

Bosne stare sto je snujem u snovima.

Ja odmah bih kad bih znao

da ta Bosna jos uvjek zubori i dise

i da djecu moju sudba nasa

nikad kaznit' nece vise.